fbpx

‘Od sutra sam na dijeti!’ – Savjesna odluka ili privremeni hir?

Zbog pogrešnog doživljaja debljine kao temeljno estetskog problema i čestog zavaravanja da nastaje zbog unaprijed predodređenih genetskih čimbenika, odluke o mršavljenju nerijetko su ishitrene. Tome doprinose i prave poplave raznih invazivnih reklama mršavljenja od kojih velika većina nema nikakve veze s rješavanjem problema koji je do debljanja doveo.

Mladi ljudi najčešće mršave da bi se nekome svidjeli, te da bi bili prihvaćeniji u društvu, što je zapravo sasvim pogrešan motiv, jer ljubav ili prijateljstvo nekoga, koje ovisi samo o nečijem izgledu, na staklenim je nogama. Ljudi srednjih godina najčešće mršave da bi nešto promijenili u životu, pa im se čini da bi mršavljenje za početak bilo najjednostavnije.

Ako čovjek koji ulazi u postupak mršavljenja razmišlja na takav način, može praktički biti siguran da će doživjeti još jedan gorki neuspjeh u životu. Mršavljenje je ispravljanje loših prehrambenih navika, pa je samim time i određena vrsta odvikavanja ili preodgajanja.

U postupku mršavljenja koji koristimo u radu sa svojim klijentima hipokalorična dijeta asistirana akupunkturom dovodi do gubljenja kila. Uz to je vrlo važno osvješćivanje pacijenata o velikim i malim kalorijskim vrijednostima između kojih će se u budućem životu suvereno, bez ikakvih kalkulacija, kretati i održavati mršavljenjem postignutu težinu.

Velike se vrijednosti uče tijekom mršavljenja, kada dio pacijentove svijesti mora postati činjenica, da ako npr. dobije 500g, nije samo malo više popio ili pojeo, nego da je nadmašio kalorijsku vrijednost dijete pet do šest puta.

Male se vrijednosti uče kroz dugotrajne kontrole (vremenski minimalno pet do šest puta duže nego postupak samog mršavljenja), kada dio svijesti mora postati činjenica da dnevno premašivanje normokalorijske ishrane za sitnih 10% dovodi do debljanja od 20-tak kg za godinu dana. Tako dolazi do postepenog i neprimjetnog nakupljanja težine, a nakon spomenutih godinu dana ljudi se u čudu pitaju “Kako sam se toliko udebljao/la kad stvarno malo jedem?”.

Isto tako, dio čovjekove svijesti treba postati činjenica da debljina nema veze s fizičkom aktivnošću koliko s kalorijskim unosom, što bi trebalo biti jasno. Naime, ljudi često kao opravdanje i razlog svoje prekomjerne težine navode činjenicu da se slabo kreću jer uglavnom rade sjedilačke poslove. To nije valjan argument jer nedostatak fizičke aktivnosti nije razlog nakupljanja težine nego prekomjeran unos kalorija u odnosu na idealno preporučenu vrijednost.

Jednako tako ljudi bi se trebali prestati zavaravati sa urođenošću debljine. Debljina je obiteljski daleko najčešće determinirana odgojem, pa nažalost pretili roditelji svojim lošim navikama odgajaju pretilu djecu. Time onima koje najviše vole priskrbljuju iste psihofizičke probleme koje i sami imaju.

S obzirom na sve prethodno navedeno,  pri mršavljenju se radi o nekoj vrsti preodgajanja. Onaj tko se u to upušta, ako želi stvaran i trajan uspjeh mora biti svjestan, da je to teško i zahtjevno, ali uz pravilan način i dobre motive velika je mogućnost da će na kraju rezultirati odličnim psihofizičkim uspjehom i zadovoljstvom.

Pretplatite se

Kako bi lakše pratili nove sadržaje poliklinike Car.